. Ujutro kad je ostavimo, sve je u redu, doduše u početku je bila malo uplašena, ali dosta hrabro je podnosila novu situaciju. Po povratku iz vrtića, skoro ništa ne priča, što se događalo i pored moje velike upornosti i čestog vraćanja na temu. Skoro na svako pitanje odgovara s "Ne znam". Željela sam da razgovaramo ne bih li shvatila kako se ponaša, kako se nosi sa svime, no nisam uspjela. Na prvom roditeljskom sastanku, tete su me obavjestile da plače prilikom ručka. Pomislila sam da je možda zato što joj se ne jede, ali to se ponašanje nastavilo i dalje. Dva su mjeseca od kad je krenula, s pauzom od dva tjedna (bila je bolesna). Još se nekoliko puta desilo i to da su gaćice bile prljave od kake, čini se kao da je potiskivala refleks pa se malo omaklo, što se do sada nije događalo.Danas sam otišla po nju u vrijeme ručka i zavirila u trpezariju. Srce me zaboljelo kad sam vidjela tu scenu, ona plače, sva crvena od plača i jede. Teta se bori da je umiri na sve načine.Što da radim? Da li je to faza koja će proći? Inače, komunikativna je i druži se s ostalom djecom dok se ne približi ručak, tada krene plakati, pa sve do spavanja. Ja sam kod kuće s bebom starom osam mjeseci (braco). Mamuška
Draga mama,
opisali ste da je Vaša djevojčica na početku hrabro podnosila situaciju ostajanja u vrtiću. Može se raditi o tome da je takvom reakcijom htjela zadovoljiti Vaša očekivanja, ali da joj zapravo nije bilo tako lako kao što se naizgled činilo.
Polazak u vrtić velika je promjena za svako dijete i, neovisno o tome koliko mu je zabavno u vrtiću, ipak dijete tada prvi puta ostaje na nekom novom mjestu, okružen novom djecom i tetama. Čini se da njezino razdoblje prihvaćanja vrtića još uvijek traje i da je vrijeme ručka za nju posebno teško, pa se tada više ne uspijeva kontrolirati već iz nje izađe sva nakupljenja tuga, nezadovoljstvo, strah ili neka druga emocija a koja ju muči.
Super je što pokušavate s djevojčicom razgovarati o tome, no čini se da je njoj teško otvoriti se vezano uz tu temu. Jako je važno da u vašem glasu osjeti empatiju, iskreni interes i podršku te da se ne osjeti krivom zato što plače tijekom ručka. Tek tada će se lakše opustiti i reći Vam nešto više. Još jedan način na koji možete komunicirati s njom vezano uz vrtić je da uočite njezinu emociju ili stanje i krenete od reflektiranja odnosno imenovanja toga. Npr. ako vidite da je sretna možete joj reći „Baš si dobre volje danas.“ ili ako je namrštena „Izgleda mi kao da te netko naljutio.“. Kada dijete čuje takvu rečenicu puno je veća šansa da će nešto podijeliti s vama. Naime, sadržaj ovih rečenica šalje mu nekoliko važnih poruka: primjetili ste, razumijete ga i važno vam je. Također, s obzirom da niste postavili izravno pitanje dijete će osjećati manji pritisak da vam baš mora sada odgovoriti. Ako želi, pojasnit će vam i ispričati što se dogodilo jer ste ga svojim komentarom prihvaćanja njegova stanja na to potaknuli. Ako ipak i dalje ne želi, to je potrebno ispoštivati i ne inzistirati već pustiti da prođe neko vrijeme pa se poslije vratiti na to. Tada možete reći: „Danas kad sam te pokupila u vrtiću, djelovala si mi malo tužno. Baš se pitam što se dogodilo.“ Cilj je da dijete ne osjeti veliki pritisak da vam mora odgovoriti jer to može imati samo kontraefekt.
Pratite i dalje kako će reagirati u vrtiću te je li se promijenilo njeno ponašanje kada nije u vrtiću. Također, budite u kontaktu s tetama s obzirom da Vam one najviše toga mogu reći o tome što točno se događa u vrtiću i misle li da je njezin plač vezan uz ručak (ne želi jesti), uz to što tada postane umorna ili se sjeti Vas, pa plače jer joj nedostajete.
Tea Knežević
magistra psihologije, praktičarka terapije igrom