Odlaskom u igraonicu počela se izolirati od ostale djece. Po preporuci smo ju upisali u redovni vrtić. I dalje ne prihvaća djecu. Nakon ljetne stanke stvar se jako pogoršala. U vrtiću je i dalje mirna i povučena, no doma ima česte i teške ispade bijesa, praćene teškim riječima, tuče sebe ili mene. Ispadi su stvarno dugi i teški, pojačao se strah od životinja, mraka. Ono sretno i zabavno dijete je nestalo, a i ja taj tempo stvarno teško podnosim. Unaprijed hvala! Jasmina
Draga mama,
čini se kako Vaša djevojčica nema kapacitet za nositi se sa snažnim emocijama koje ju preplavljuju i onda ih u sigurnom okruženju, kod kuće, iskazuje na neprimjeren način. Iz nekog razloga ona nema kapacitet da bi se u vrtiću opušteno družila s djecom već se povlači u svoj svijet, a kod kuće onda iskaže sve nakupljene emocije.
S obzirom da mnogo stvari može biti povezano s takvim ponašanjem djeteta bilo bi dobro da razmislite o sljedećem... Gledajući ju u situacijama kada se izolira od druge djece, biste li rekli da ne pokazuje interes za njih ili da ju zanimaju ali im zbog srama, nelagode, ne želi prići? Djeluje li vam tužno ili frustrirano zbog toga što se ne druži aktivno s drugom djecom ili joj to, naizgled, odgovara? Također, koje su najčešće situacije kada kod kuće ima ispade bijesa? Što joj tada pomaže da se smiri? Je li Vaša djevojčica proživjela neku stresnu situaciju koja je mogla ostaviti značajni trag na njen socioemocionalni razvoj?
Ne smijemo zaboraviti da ona u ovoj dobi još uvijek uči o vlastitim emocijama, o potrebama tijela koje se tada javljaju te o načinima kako primjereno "izbaciti" iz sebe neku frustraciju i u tome joj je potrebna Vaša pomoć. Potrebno je učiti ju ne samo što ne smije raditi (udarati sebe, druge...), nego i što smije raditi kada joj se javi takva potreba. Više o agresivnom ponašanju možete pročitati u članku Agresivno ponašanje kod djece, a više o ljutnji i srahu u članku Kako se snositi s djetetovom ljutnjom, te Bazični osjećaji kod djece: Strah.
Ispadi bijesa kod djeteta, u kombinaciji s povučenosti u vrtiću te izraženim strahovima mogu biti velik izazov i za dijete i za roditelja stoga smatram da bi bilo dobro da se obratite psihologu kako bi se na temelju još više informacija utvrdilo što je to što koči Vašu djevojčicu u slobodnom izražavanju u vrtiću te kako joj pomoći da se nauči samoregulaciji svojih osjećaja.
Tea Kneževićmagistra psihologije, praktičarka terapije igrom