Počeo se povlačiti u sebe, skrivati pod stol i igrati se sam sa sobom. Prema sestrama je uvijek divan i zaštitnički nastrojen, ali ogromna agresija se ispoljavala na igračkama....S vremenom je ostalo samo to povlačenje u sebe i izoliranje od društva u neki vlastiti svijet. Prošle godine smo krenuli na dijagnostiku u Suvag, gdje su mi objasnili kako da ispravimo glasove koji zapinju i istovremeno nas stavili na listu čekanja za vježbe. U ovih godinu dana svakodnevno se s njim radilo i vidi se veliki pomak na bolje. Glasovi više uopće ne zapinju, počeli smo i crtati i možemo obojati cijeli crtež dok ga ne završimo. Čak i tete u vrtiću hvale i potiču naperedak. Uglavnom, napokon smo dobili temin za vježbe i nakon prvog sata logopedica mi je rekla da dijete ima poremećaj pažnje. Bili su sami u prostoriji, tako da neznam kako se on držao i koliko je surađivao. On je mali tvrdoglavac i ako on nešto ne želi teško ga je dobiti da okrene ploču. Budući da sam dosta radila s njim po knjižicama i zadatcima, njegova koncentracija bi izdržala 30-tak minuta bez većih problema, ako je bio raspoložen. Ponekad i duže, ali ako ne, prekidala bih rad i nastavljala kasnije. Svaki zadatak je na kraju bio završen. U kinu, kad idemo pogledati neki novi film ni ne pomakne se s mjesta i poslje mi prepriča sve što je vidio. Kazališne predstave tjednima kasnije prepričava i pjevuši pjesmice.. Zapravo sam jako zbunjena i ne razumijem kako dijete koje ima poremećaj pažnje može sjediti na miru i pogledati crtani od 90 minuta i radi li se ovdje samo o jako zaigranom dijetetu ili da ozbiljno prionemo riješavanju ovog problema i budemo zahvalni jer je na vrijeme otkriveno? Ispričavam se na opširnosti i unaprijed zahvaljujem na odgovoru. Lijepi pozdrav. Zbunjena mama
Poštovana,
teškoće pažnje (ukoliko u slučaju Vašeg sina i postoje) mogu biti uzrokovane brojnim faktorima. Jedan od njih je i emocionalna nezrelost djeteta. Naime, dijete koje je emocionalno nezrelo jako dobro fokusira svoju pažnju na sva područja koja ga interesiraju dok će vrlo lako i brzo odustati od rada na onome što nije područje njegova interesa.
Nadalje, djeca su po svojoj prirodi zainteresirana i znatiželjna. Ukoliko im je npr. pisanje i bojanje nešto od čega brzo i lako odustaju trebamo se zapitati jesu li mu te aktivnosti (iz nekog razloga) preteške, te ih zbog toga izbjegava ili u njima ne želi sudjelovati.
Tu je naravno i mogućnost da Vaše dijete ima poremećaj pažnje no za utvrđivanje istog potrebno je imati bolji uvid u problematiku i puno više informacija.
Spominjete i povlačenje djeteta u vlastiti svijet, izoliranje od druge djece,... Najbolji savjet koji Vam možemo dati je da dijete odvedete stručnjaku koji će procijeniti koji su uzroci opisanih teškoća i savjetovati Vas kako pristupiti Vašem djetetu.
Stela Horvat, prof. rehabilitatorKabinet Korneo