Pošto dolazim iz drugog grada na početku veze viđali smo se svaka 2-3 tj. i to na jedan dan na nekoliko sati. Nisam smjela ići kod njega spavati. I to smo preživjeli sasvim dobro. Nakon godinu dana smjela sam ići kod njega prespavati. I tako sam svaki vikend jedan dan ostala prespavat kod njega jer sam preko tj. imala školu. Od kad sam završila školu i dala sve završne ispite mogu ići k njemu kad hoću, roditelji mi dopuste. Na početku je bilo super, svaki tj. smo bili skupa na dva-tri dana nekad po cijeli tjedan. To je trajalo neka 2-3 mjeseca. Odjednom mi je rekao da ne mogu dolaziti više kad hoću i biti tako dugo kod njega. Pitala sam zašto, odgovorio mi je "ne želim da si dosadimo, da se zasitimo jedno drugog, da moramo dati malo jedno drugom slobode da se družimo s prijateljima i za sebe". I sad kad mu hoću doći moram ga pitat da li smijem taj tjedan (nekad zna biti i negativan odgovor) pa se razočaram. Kada ga hoću vidjeti na jedan dan kaže da smo se dogovorili da se ovaj tjedan nećemo vidjeti. Ja bi htjela da više vremena provedemo zajedno. Ne razumijem ga. Dečko me ne vara, i fakat mi je vjeran, u to sam definitivno sigurna. Kad smo zajedno sve radimo skupa, skoro u svemu se slažemo, volimo se, mazimo i imamo iste interese. Da li je u pravu ili se boji veze i vezivanja? (Nije imao lijepo djetinjstvo. U pubertetu su mu se roditelji rastali. I to je teško prihvatio. Ostao je živjeti s ocem.)
Draga čitateljice, iako bi voljela otkloniti tvoje nedoumice, na sve što te muči odgovor zna samo tvoj dečko. Iako ti ne mogu dati konkretne odgovore jer ne poznam tvog dečka i ne mogu znati što misli, mogu ti pomoći razjasniti što je sve moguće i predložiti što ti možeš učiniti.
Sama si rekla da si sigurna da ti je dečko vjeran, u vezi ste dvije godine, kada vrijeme provodite zajedno sve radite skupa, slažete se... Jesi li zadovoljna načinom kako provodite vrijeme? Odnosno, je li u tom periodu on posvećen tebi, je li to vrijeme za tebe kvalitetno? Parovi nekada mogu provoditi puno vremena zajedno a opet biti „sami“. Ljudi se u vezi mogu osjećati usamljeno i stoga je za vezu puno važnija njezina kvaliteta od same kvantitete tj. količine vremena koju par provodi skupa. Iz tvog pisma sam stekla dojam da ste oboje zadovoljni kvalitetom vremena, ali da se razilazite po pitanju kvantitete. Ono što ti mogu reći jest da je za vezu zaista dobro kada partneri pored veze izdvoje jedan dio vremena za sebe i posvete se sebi, svojim hobijima, interesima, prijateljima.. Kada se fokusiramo samo na vezu i partnera i zaboravimo sve drugo što čini naš život, jednog dana nam se može dogoditi da na neki način potpuno ovisimo o partneru. Nema ništa loše u tome da nam je partner jako važan i da želimo vrijeme provoditi s njim – no isto tako trebamo jedan dio vremena odvojiti i samo za sebe.
Možda tvoj dečko ima veću potrebu od tebe da se bavi svojim interesima, prijateljima, posveti se sebi. Možda voli planirati i stoga mu nenajavljene posjete pomrse planove. To ne mora značiti da se boji veze – s obzirom da ste u vezi već dvije godine, ta opcija nije toliko vjerojatna. Možda još uvijek nema potrebu živjeti s tobom – što također nije neobično s obzirom na vaše godine i promjene koje ta odluka nosi – no to opet ne znači da ne želi biti u vezi s tobom. Nadalje, ukoliko tvoj dečko živi s ocem, tvoji ostanci sigurno na neki način utječu i na njegov život – pa dio objašnjenja možda počiva i na tome. U svakom slučaju, ono što možeš jest iznijeti svom dečku kako se osjećaš i reći da bi voljela da napravite kompromis – ne morate biti skupa cijeli tjedan, ali bi voljela da se viđate malo češće od dosadašnjeg ritma. Pitaj ga koji bi bio njegov prijedlog. Sigurna sam da ćete razgovorom uspjeti sve riješiti. Sretno!
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener